Diplomska Izložba 2011.


Dvanaesti naraštaj studenata Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu pod mentorskom palicom redovitih profesora Ante Kajinića, Nikole Vučkovića i Igora Dragičevića, te izvanrednog profesora Mire Pertica korača naprijed pun volje za stvaranjem i želje za propitivanjem svijeta u sebi i oko sebe. Na petogodišnjem putu k umjetničkom sazrijevanju uspjeli su iskristalizirati svoje osjećaje i ujediniti ih sa znanjem koje su stekli tijekom obrazovanja na Akademiji. Oni su suvremeni, osjećaju bilo sadašnjice, sposobni su prepoznati trenutak u kojem žive, te predskazati trendove i buduće događaje.


NARAŠTAJ 2004./2005.

ANDREJ GVOZDEN
MIRELA BOROVAC
JOSIP IVANDIĆ
ANĐELA NIKOLIĆ
IVA BRADVICA
ANE DENONA
ANA MANDIĆ
IVANA PIVAR
TIHANA POPINJAČ

NARAŠTAJ 2003./2004.
MATEO KAĆUNIĆ

Diplomska Izložba 2010.

 

Na ovogodišnjoj diplomskoj izložbi Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu imamo priliku vidjeti likovne uratke devetnaestoro mladih likovnih umjetnika. Njih dvanaestero polaznici su jedanaeste generacije studenata upisanih na Akademiju, a preostalih sedam desete generacije. Kao i dosadašnjih godina, raspoređeni su u tri klase čiji voditelji su ovim generaciji bili: Igor Dragičević za grafiku, Stjepan Skoko za kiparstvo i Antun Boris Švaljek za slikarstvo. Osnovni dojam, kada se izložba sagleda u cjelini, jest prilična kvalitativna ujednačenost kako među autorima unutar pojedinih klasa,

tako i klasa međusobno. Ipak, kada s te generalne ocjene prijeđemo na malo preciznija i suptilnija razlikovanja zapažamo i određene specifičnosti svake od klasa, odnosno smjerova. Tako za grafičku klasu možemo kazati da unutar nje imamo stilski i tematski najveću raznolikost, ali, istovremeno, u toj klasi imamo i najveće kvalitativne oscilacije među autorima/icama, pa čak i među pojedinim djelima istoga autora/ice. Unutar kiparskog odjela svi autori/ice imaju dobro osmišljene, razrađene i cjelovite cikluse i vrlo blizu smo tome da u njima već sada ne samo naslutimo nego i prepoznamo (buduće) istaknute likovne osobnosti. Što se pak slikara tiče, i pored toga što koloristička ekspresivnost, kao osnovno obilježje klase u cjelini, završava i u figuraciji, i kreće se prema apstraktnim krajolicima, jasno su uočljivi međusobni utjecaji koje su autori ove klase imali jedni na druge. Naravno, ovdje treba spomenuti i zasigurno veliki utjecaj koji su voditelji klasa imali na profiliranje autorskih poetika i stilskih karakteristika svojih studenata, ali svakako treba naglasiti i pohvaliti činjenicu da taj utjecaj nigdje nije prešao granicu dobroga ukusa i plodonosnih kreativnih nadahnuća profesorovom poetikom i stilsko-tematskom osebujnošću. Naime, pored uvođenja u tajne likovnih stilova, tehnika i vještina, mišljenja sam da bi profesori trebali otkrivati, poticati i usmjeravati autorske osobnosti i stilske posebnosti svojih studenata i pritom im što manje nametati vlastite estetske norme i likovno-stilske karakteristike


NARAŠTAJ 2005./2006.

SVJETLANA ČOVIĆ
STJEPAN MILOŠ
MATEJA GALIĆ
EMA JURIŠIĆ
JOŠKO KLARIĆ
ANA DEBELIĆ
JELENA ĐURKOVIĆ
ALEKSANDAR MARKOVIĆ
SLAĐANA MATIĆ
MARIJANA RAVLIĆ
ANDREA ŠUNJIĆ
JOSIP ŠVALJEK

NARAŠTAJ 2004./2005.
VIŠESLAV LUČIĆ
KRISTINA OBAD
BOŽANA RUPČIĆ
ŽANA ZADRO
MIRKO ZOVKO
IVANA KOLAR
IVONA NALETILIĆ

 

Diplomska Izložba 2009.

 

Već trinaest godina širokobriješka Akademija školuje buduće likovne umjetnike, slikare, kipare, grafičare… Mladi ljudi iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine, Hrvatske pa čak i iz Crne Gore dolaze ovdje i poučavaju se slikanju, crtanju, kiparstvu i grafičkom umijeću kroz nastavu koja se odvija u klasama i traje pet godina. Generaciju upisanu u akademskoj 2004./05. godini kroz svoje klase vodili su kipar Stjepan Skoko, grafičar Igor Dragičević te slikar Antun Boris Švaljek. Svoju idiličnu atmosferu Široki Brijeg može zahvaliti svom geografskom položaju u prostoru gdje su se oduvijek susretale različite kulture, vjere, običaji i ljudi. Područje je to koje obiluje prirodnim ljepotama, brdovitim terenom, planinama, golim kršom ali i plodnim poljima, pašnjacima, livadama prepunim aromatičnog i ljekovitog bilja. Kroz gradić protječe pitka i bistra rječica Lištica, a svakako najdominantniji simbol grada je Crkva uznesenja Blažene Djevice Marije na Brijegu. Veličanstveni spomenik vjeri, započet 1905. g. u neoromaničkom stilu dominira cjelokupnim pejzažem. Takva ljepota pejzaža često izmami mlade umjetnike izvan školskog ateljea pa se boraveći u prirodi susreću s novim problemom koji donosi slikanje na otvorenom. Tada više nema umjetnih i zatvorenih kompozicija. Slikanje pejzaža izvodi se u samom pejzažu. Najbolja vježba! Sasvim je sigurno da, okruženi takvom idilom i vođeni svojim iskusnim mentorima, studentima nije nedostajalo poticaja i inspiracije i za rad i za učenje. Danas se otvara 10. izložba diplomskih radova studenata Akademije na Širokom Brijegu i pred nama su završni radovi još jedne generacije koja je spremna samostalno zakoračiti u život. Izložene slike, kipovi i grafike nastajale su tijekom obvezne nastavne prakse, a studentima je data sloboda kako u odabiru teme tako i u načinu interpretacije. Deseti naraštaj širokobriješke Akademije čine kipari: Mateo Kaćunić, Josip Ivandić, Anđela Nikolić i Mirela Borovac, grafičar Andrej Gvozden, te slikari: Tihana Popinjač, Ivana Pivar, Ana Mandić, Ane Denona i Iva Bradvica.


NARAŠTAJ 2004./2005.

ANDREJ GVOZDEN
MIRELA BOROVAC
JOSIP IVANDIĆ
ANĐELA NIKOLIĆ
IVA BRADVICA
ANE DENONA
ANA MANDIĆ
IVANA PIVAR
TIHANA POPINJAČ


NARAŠTAJ 2003./2004.
MATEO KAĆUNIĆ

Diplomska Izložba 2008.

 

Svečanost koja sebe ne opravdava?

U vremenima kad se nerijetko s odbojnošću,ako ne i s gađenjem, gleda i na ono što se ranije smatralo neupitnim umjetničkim vrijednostima,može li se dodjela diploma nakon završenoga studija likovne akademije smatrati bilo kakvim ovjerovljenjem i može li to biti svečanost? Nije li prije riječ o ironiziranju ili o happeningu kojim se ponazočuje «pravo» stanje stvari? Ako se visoko cijeni ono fantomsko što se na likovnoj sceni pojavi iznebuha, ako se umjetnost odmiče i od estetike i od simbolike i od osjećajnosti u hladnoću i neodređenost neke novostvorene pojavnosti, ako se desupstancira i transhumanizira, ne stoji li joj na putu, ne sapinje li je kao smišljena i okorjela prepreka svaka škola i svako učenje? Dakako, teoretizirati se može ovako ili onako, ali će se ljudski život nastaviti i, zajedno s njime, trajat će i ono što zovemo umjetnošću, makar vrlo različito razumijevamo sadržaj toga pojma. S njome i bez nje će se provlačiti, doduše u mnogostrukoj uvjetovanosti, i kreativnost i rasponi ljudske slobode, slobode koju ništa toliko ne potire koliko njezini vlastiti prividi, pa i oni ogrnuti plaštem prekida s tradicijom ili imperativa najnovijih gibanja unutar struke. Deveti naraštaj diplomanata širokobriješke Akademije – na kojoj je studij klasično ustrojen s obzirom na nastavne kolegije i primjenu tradicionalnih likovnih tehnika – ipak nije bio prikraćen, kao ni prethodni naraštaji, u otvaranju prema najnovijim gibanjima i usvajanju bilo čega od onoga što se pojavljuje na suvremenoj likovnoj sceni i u filozofiji umjetnosti. Dapače, insistira se da svatko od studenata izgrađuje i slijedi svoju osobnost i da prepoznaje afinitete koji će mu otkriti vlastiti put. O svojim diplomskim radovima ovogodišnji diplomanti, gotovo odreda, govore da su to iskazi njihova načelnoga i duhovnog odnosa prema samima sebi i svijetu. Dakle, u radove su ugradili ispovjednu subjektivnu odrednicu, ali se ona ne kreće u smjeru razularena subjektivizma, koji je inače mnogima privlačiv pečat vremena u kojemu živimo, niti ona odveć podliježe neposrednom okruženju. Ta ispovjedna odrednica već sada, kod većine njih u znatnoj mjeri, potvrđuje samostalne putove traženja. Otimajući se povodljivosti i utjecajima kolega s kojima dijele prostor u istoj klasi nisu uzimali kao uzore ni radove svojih profesora, što ih je još više ostavljalo u njihovoj slobodi. Istina, izostanku smionih eksperimentiranja i iskoraka u odabiru i načinu izvedbe diplomskih radova pridonio je način rada na Akademiji, ali ih on sam po sebi nije priječio. Vjerojatno i studenti kao i profesori petogodišnji studij u cjelini shvaćaju tek kao dobru pripravu za ono što bi tek trebalo uslijediti u budućem samostalnom radu svakoga od njih. Da bi se mogao steći neki opći uvid, ponešto ćemo reći o radovima svakoga diplomanta. Na GRAFIČKOM ODJELU njeguju se sve klasične tehnike, osim litografije za koju ne postoje osnovni preduvjeti. Polaznicima je ostavljena puna sloboda u odabiru motiva i načinima izvedbe. Štoviše, omogućen im je izlazak i izvan strogo grafičkih tehnika. Maja Brkić pozabavila se strukturama životinjskoga svijeta. Sigurnim potezima ruke iscrtava obrise i detalje, koloriranjem postiže blaži stupanj mimikrije, čime se žive jedinke «Puža», «Meduze », «Ribe» i «Mekušca» bratime s okolinom. U tehnici bakropisa i akvatinte našla je za svoj izraz primjerenu izvedbenu tehniku. Marija Ćavar igra se stiliziranom ljudskom figuricom. Slaže je u nizove i cjeline poput slova u tekstu utiskujući je u podlogu slijepim tiskom, dodajući detalje ili cjeline izvedene ručnim utiskivanjem, tzv. pečatiranjem, čime stvara optičke iluzije na tragu op-arta. Tom svojom «grafičkom poveljom» predstavlja jedinstvo i mnoštvo, prolaznost i trajanje. Darko Dugandžić pozabavio se mistikom simbola. «Slobodu», «Puls» (neprekidni životni ritam), «Mir i Nemir» i «Spas» – služeći se miješanom tehnikom unutar koje dodanom detalju dubokoga tiska povjerava ulogu kontrapunkta – predstavio je poveljom, srcem, različitostima i zbrkom, te križem. Crtežom detaljizirani dio lista – prepuštajući sve ostalo govoru mrkline i rubnoj bjelini – primirio je svijetlim ili nešto tamnijim tonovima okera. Dragana Jelčić uradila je stilizirani op-artistički autoportret u poliptihu. Uske crne kartonske letvice nalijepila je vodoravno u pravilnim razmacima na bijelu podlogu iverice i tako dobila žljebastu površinu, a potom je bjelinom izdvojila autoportret u profilu. Dakle, kiparski je ušla u treću dimenziju te postigla titravost plohe kao i igru svjetla i sjene. Hrvoje Pranjić miješanom tehnikom (bakropis, akvatinta i mehaničke intervencije) simbolikom stvara pakt znanja i tradicije temama «David», «Pakt» i «Artefakt». Oblicima koji podsjećaju na nadgrobnike dočarava monumentalnost, isječcima suvremenog života interpretira ono jučerašnje, iskonskom likovnom izrazu dodaje bilješke suvremenosti i time oblik uvodi u neprekidnost trajanja. Irena Vasilj nalijepila je grafičke listove, urađene suhom iglom i akvatintom, na platnenu podlogu koju je manjim dijelom prekrila kolažom kartonskih predmeta i ponekim ulomkom teksta, pa i onima na hebrejskom jeziku. Dakle, i materijalom je uvela treću dimenziju, dok asamblažom asocira i na biblijska i na moderna vremena koja nisu u raskoraku nego su kao jedinstvo u raznolikosti pojavnoga i duhovnoga svijeta. Ivana Vučina svoje «misli – događanja – sličice» predstavila je crtežima u bakropisu (suha igla, akvatinta). Dočarava i zbilju i imaginarni svijet kao sastavnice ljudskoga života, unosi poneki blagi koloristički naglasak, čuvajući čistoću cjeline za tananu osjećajnost. «Cvrčak», «Veliki kružni svijet» i «Predosjećaji» objedinjuju mikro i makro kozmos s duhovnim svijetom. Ana Vidović uzela je za temu sudbinu žene uspoređujući njezinu krhkost s krhkošću kukca. Krila, koja sve nose, prozirna su i slabašna. Stilizirajući likove i geometrizirajući pozadinu nije daleko od kubizma. Mjestimičnim prodorima bjeline ispod motiva postigla je likovnu igru, naglašavajući tim elementima trodimenzionalnost prostora. Samo je DVOJE KIPARA iz devetoga naraštaja izišlo na diplomski ispit zajedno S PRIDRUŽENIM KOLEGOM IZ SEDMOGA NARAŠTAJA. U izboru motiva i materijala i kipari su imali punu slobodu. Toni Kozarić temu broda kroz povijest umjetnosti, ujedno i plovidbu u zagrobni život, predstavio je dvjema lađama čiji oblik i način gradnje podsjećaju na staroegipatske lađe od papirusa, čime je uratke asocijativno obogatio arhaičnošću i nadvremenošću, kao i uporabom rabljenoga brodskoga poda. Uzdizanje u nebo predočio je trećim radom: pramcem broda koji strši u visinu. Jednostavnošću oblika i rabljenim tvorivom izveo je svoje brodove na pučinu izvanvremenosti i meditiranja.

I letimičnim uvidom u razmišljanja i način rada ovogodišnjih diplomanata nameću se neke konstatacije. Suočeni sa zagonetnošću umjetnosti i sa zbrkom na suvremenoj likovnoj sceni ovi mladi ljudi ne žure s istrčavanjem na ideološku frontu u svijetu koji je «razbijena cjelina». No, ne bi se moglo reći da nemaju vjeru u sebe i da ne čekaju svoj pravi trenutak. Odolijevaju kultu jednostranosti: izmiču tradiciji (barem načelno), i olako se ne pripuštaju diktatu suvremenog intenziviranog kaosa. Tek kod nekoliko njih jedva da se mogu naći elementi ironije, kao jedne od značajki suvremene umjetnosti kojom se ona, ne bez razloga, ponajvećma ruga samoj sebi. Čini se, u što su uvjereni i njihovi profesori kao voditelji klasa, da – unatoč svim neizvjesnostima – ovi mladi ljudi koji dobivaju diplome u ruke imaju vjeru u umjetnost i u svoje mogućnosti. Svjesni su da obezvrijeđen čovjek obezvrjeđuje umjetnost i da obezvrijeđena umjetnost obezvrjeđuje čovjeka. A oni su se željni uzdignuti iznad i jedne i druge obezvrijeđenosti.


NARAŠTAJ 2003./2004.

MAJA BRKIĆ
MARIJA ĆAVAR
DARKO DUGANDŽIĆ
DRAGANA JELČIĆ
HRVOJE PRANJIĆ
IRENA VASILJ
ANA VIDOVIĆ
TONI KOZARIĆ
ANA ZOVKO
ANJA BARTULOVIĆ
VALENTINA BOŠNJAK
KRISTINA KRAMER
IVANA RADIĆ
IVAN RISEK
MIRO ŠIMUNOVIĆ
JASNA ZOVKO

NARAŠTAJ 2002./2003.

IVANA VUČINA

NARAŠTAJ 2001./2002.
ŽELJKO VUKOJA

Diplomska Izložba 2007.
 

NAZNAKE SAMOSVOJNIH IZRAZA

Promatranjem diplomskih dostignuća osmog naraštaja studenata Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru moguće je primijetiti naglašenu zastupljenost introspektivnog postupka i ispovjednog poriva pri stvaranju djela, zatvaranje pred aktualnom sociološkom stvarnošću te neka ostvarenja koja, unatoč nedostatku stvarateljskog iskustva, svjedoče o visokoj razini realiziranja. Razložan je upit što je to navelo ovu mladost osmog naraštaja na Akademiji na propitivanje unutarnjih, zapretanih poriva pri nastajanju njihovih djela i zašto su imali tako naglašenu potrebu vizualnog ispovijedanja? Nije li u pitanju isklijavanje  svođenja računa trajanju u stvarnosti u kojoj su odrasli, bremenitom tragičnim i nemilim događanjima u stradanju čovjeka i ljudskog u njemu, ili je u pitanju stvarna potreba da se svijet zbilja snažnije počne mijenjati umjetnošću? Što god da jest, hrabri spoznaja da su kipari: Mišela Boras, Antonio Džolan, Dario Vrančić i Dominik Vlahović, grafičari: Tonka Marić, Boris Lukić, Andrija Drežnjak, Tanja Matković i Ana Vučić, te slikari: Magdalena Džinić, Ivana Džamonja, Ivan Perak, Ivana Vidović, Trpimir Grgić, Željko Koren i Anja Slakić, naglašeno stvarateljski čin podredili etičkom momentu i time, u nukleusu svojih stvarateljskih putanja, upozorili da svijet umjetnosti ne sadrži određenja od poznatog nam (i dosuđenog ) svijeta. Jer unutarnje i ispovjedno u čovjeku, pa i tkivu umjetnosti, nisu mjerljive i povjerljive kategorije. To su moguća dostignuća u koja valja prvo povjerovati. Jedino tako je moguće primjereno percipirati mistično isijavanje naboja žutog iz osjećenih i proživljenih sivih i mrkih pasaža bez empirijskih atributa u grafikama Borisa Lukića, svu hladnoću u surovosti racionalnih i nadmudrivajućih životnih strategija kojima svjedočimo u srezanim drvenim figurama Antonija Džolana, ozbiljnost u radosti stvarnog dodirivanja tražene onostranosti u slikama Magdalene Džinić, hrabrost svjedočenja osvajanja osobne arhetipnosti u slikama Ivane Vidović, ljepotu autobiografske samozatajnosti u slikama Željka Korena, eruptivnu snagu imaginacije u virtualnom krajobrazu na slikama Trpimira Grgića. Dvoje među njima su iznimno upečatljivo realizirali svoja diplomska djela jer su uspjeli ostvariti onu kritičnu razinu autentičnog, neponovljivog, samodostatnog u svom radu, tako neophodnog u raspoznavanja stvarnih vrijednosti u svijetu umjetnosti. Izrečeno potvrđuju dojmljivi kobaltni dalmatinski krajobrazi Ivana Peraka, koji mirišu nadom da je ljepotom moguće nadvladati gluposti svjetova interesa, na koje smo uglavnom osuđeni, te gotovo nevjerojatna brda Mišele Boras, koja je iskreno proničući u sebe, uspjela ući u utrobu brata brda, brda podno kojeg je i sama iznikla, strpljivo i pošteno trajući. Kada u jednom naraštaju dvoje mladih ljudi uspiju dosegnuti toliki stupanj stvarateljske uvjerljivosti, onda je moguće ustvrditi ne samo da je riječ o obećavajućem naraštaju mladih umjetnika nego i da su svi edukacijski i svekoliki drugi napori na instituciji, koju poznajemo kao širokobriješku Akademiju, u cijelosti razložni i u slavu brata čovjeka. (Anto Kajinić)

NARAŠTAJ 2002./2003.
ANDRIJA DREŽNJAK
BORIS LUKIĆ
TONKA MARIĆ
TANJA MATKOVIĆ
ANA VUČIĆ
MIŠELA BORAS
ANTONIO DŽOLAN
DOMINIK VLAHOVIĆ
DARIO VRANČIĆ
IVANA DŽAMONJA
MAGDALENA DŽINIĆ
TRPIMIR GRGIĆ
ŽELJKO KOREN
IVAN PERAK
ANJA SLAKIĆ
IVANA VIDOVIĆ


Diplomska Izložba 2006.

 

Sedmi naraštaj Akademije likovnih umjetnosti, četrnaest mladih ljudi, akademskih grafičara, slikara i kipara, još jedna generacija koja odlazi. Sve ide svojim tijekom, sada već sigurno-ustaljenim. Godine se talože i vidljivo je da Akademija uspješno preskače prepreke naše svakodnevice. Ona 1996. godina kada smo bilježili da je gvardijan fra Svetozar Kraljević darovao Likovnoj akademiji određen broj stolova i stolica za održavanje prijamnog ispita ili kada e dopremljeno prvo računalo za potrebe tajnika, u činjeničnom smislu napredovanja uvjeta, kadrova i studenata stvarno je miljama daleko iza nas. Ali iz perspektive pojedinca koji je na Akademiji od osnivanja i stoga sebi daje za pravo na nit osobnog u ovoj priči, deset godina prebrzo je prošlo, bez obzira što su napredak i promjene olakšale rad nama i studentima. Zar su toliki mladići i djevojke prošli ovuda, jesmo li ovlaš prošli preko njihovih osobnosti, jesmo li se međusobno dotakli i odlepršali na razne strane? - neka su od pitanja. Još je jedna konstanta u ovih deset godina prisutna uz lipanjsku diplomsku izložbu, a to je osjećaj da bi oni željeli ostati još malo s nama. Osjećaj u koji sam se uvjerila u razgovoru s njima, a i svim prethodnim generacijama. Naravno, pod ostankom ne podrazumijevaju ispitne obveze već jednostavno ostati ovdje i još malo “slikati, imati prešu ili prostor za rad”. Razumijem njihove strahove, sreću i istovremene upitne poglede roditelja, ali potvrđujem da se i mi koji ostajemo jednako pribojavamo i veselimo. Oni predosjećaju ono što smo mi iskusili i znamo, a to je, na žalost, činjenica po kojoj izvan zidova ove akademije polako prestaje ono franjevačko “mir i dobro”. Ostaje akcelerirana svakodnevica, nesigurnost, bespredmetnost, ali ne ona likovna već životna, mnogo opasnija. Pa uostalom to osjećaju i stotine diplomiranih studenata drugih fakulteta, ali se samo ovima uz sva moguća postavljaju i pitanja kreativnosti, vlastitog likovnog razvoja i sposobnosti prodiranja u slojeve stvarnog. Hoće li uspjeti u očekivanom, željenom i tako složenom putu, ne znam, ali vidim da su dijelove te kompleksnosti već uhvatili vlastitim rukama. Raspon senzibiliteta, likovnih želja i namjera je u ovoj generaciji velik: u slikarstvu - od spreja grafita, lirskog kolorita do simbolički vječnih pitanja raja i pakla; u grafici – znakovlje literarnih i grafičkih poruka moreplovaca i egzistencijalistička ustrajnost poniženog; u kiparstvu – spaljena vertikala primarnih putokaza i upornost slonovskog monolita. Jezici i teme su otvorene i proživljene onoliko koliko to pruža njihovih dvadeset i nešto godina, pripremljeni su, a imaju i «papir» o tome, i to je razlog postojanja ovakvih ustanova. Druge razloge moraju otkriti samostalno. (Inga Dragoje - Mikulić)


NARAŠTAJ 2001./2002.

IVAN KRIŽANAC
MARKO PERIĆ
VLADIMIR LADAN
IVA ZELJKO
IGOR BUDIMIR
IVANA LONČAR
IVANA LUJAK
ANDREJ ČAVAR
INGA KLJAJO
IVANA MIKULIĆ
MAJA RUBINIĆ
JASMINA RUNJE
OLGA ŠPIKIĆ
MARIJA ZELIĆ


NARAŠTAJ 1999./2000.
TONI MARIĆ

Diplomska Izložba 2005.
Diplomska Izložba 2004.
Diplomska Izložba 2003.
Diplomska Izložba 2002.
Diplomska Izložba 2001.




E: alu.siroki.brijeg@gmail.com
T: + 387 39 708 632
K. Stepinca 16, 88220 Široki Brijeg , BiH
Copyright © 2017 Akademija likovnih umjetnosti, Široki Brijeg. All rights reserved. This site is designed and powered by GCR production.